Il maritino
Testi trascritti da: Nigra Costantino. Canti popolari del Piemonte. A cura di F. Castelli, E. Jona, A. Lovatto
A
(Ritornello: tülará tülaréra, tülaréra tülará)
1 - Sun cumprà-me ün omenin grand e gross ’me ’l dì marmlin.
2 - Tüti j’áutri van a fnè, me omenin a völ dco andè.
3 - Tüti j’áutri venho a cà, me omenin a n’a ven pa.
4 - Sün pià-me ’l me rastel, vo a serchè me omenin bel.
5 - Rastela d’sà, rastela d’là, sut na föja i ’l l’ái truvà.
6 - L’ò pià-lo cun dui dil, l’ò bütà-lo ant ël faudil.
7 - Cun na branca de scarlata fà-je fè sue braje e vuata;
8 - N’è vensà-i-ne ün tochetin, fà-je fè so corpetin.
9 - Cun na gröja de ninsola fà-je fè sue scarpe d’ sola;
10 - N’è vansà-i-ne ün tochetin, fà-je fè so stivalin.
11 - Cun na föja de meliassa fà-je fè la sua pajassa;
12 - N’è vansà-i-ne ün tochetin, fà-je fè so bel cüssin.
13 - Cun ün’üja dëspuntà fà-je fè sua bela spà;
14 - N’è vansà-i-ne ün tochetin, fà-je fè so stiletin.
15 - Quand l’è stáit sì bin rangià, le furmie a m’l’àn mangià.
(Lagnasco, Saluzzo. Trasmessa da G. B. Amidei)
Traduzione:
- Mi son comperato un omettino grande e grosso come il dito mignolo. Tutti gli altri vanno a fienare, il mio omettino vuol pure andarci. Tutti gli altri vengono a casa, il mio omettino non viene. Mi pigliai il mio rastrello, vo a cercare il mio omettino bello. Rastrella di qua, rastrella di là, sotto una foglia lo trovai. Lo pigliai con due dita, lo misi nel grembiule. Con un palmo di scarlatto gli feci fare brache e giacchetta; ce n’avanzò un pezzettino, gli feci fare il suo corpettino. Con un guscio di nocciola gli feci fare le sue scarpe di suola; ce n’ avanzò un pezzettino, gli feci fare i suoi stivalini. Con una foglia di formentone gli feci fare il suo materasso; ce n’avanzò un pezzettino, gli feci fare il suo bel cuscino. Con un ago spuntato gli feci fare la sua bella spada; ce n’avanzò un pezzettino, gli feci fare il suo stilettino. Quando l’ebbi cosi bene acconciato, le formiche me l’han mangiato.
B
1 - J’ù spuzà d’ün omenin grand e gross ’me ’l dì marmlin.
2 - Tüti j’áutri andavo siè, me bunom vuria dco andè.
3 - Tüti j’áutri a vnio a ca, ’l me bunom stazia là.
4 - Cume l’õ-ne mai da fè? Piè ’l rastel e andè-lo serchè.
5 Rastela an sà, rastela an là, sut na fôja a ’l l’à truvà.
6 L’à ciapà-lo cun dui dì, l’è bütà-ss-lo ant ël faudà.
7 l’à bütà-lo vzin dël fö, a stronfiava cum’ ün bö.
8 A j’à dà-je ün toc de pan, l’è lassà-ss-lo piè dal can.
9 A j’à dà-je ün toc d’funtinha, a l’à pià-i-lo la galinha.
10 Cun na branca de scarlata a j-à fait fè braje e vuata;
11 N’è vansà-ne ün tochetin, j’à fait fè so corpetin.
12 Cun na gröja de nissola j’à fait fè sue scarpe d’sola;
13 N’è vansà-ne ün tochetin, j’à fait fè so stivalin.
14 Cun na gröja de lümassa j’à fait fè ’l palass an piassa;
15 N’è vansà-ne ün tochetin, j’à fait fè so boteghin.
16 Cun na gûcia dëspuntà j’à fait fè saber e spà;
17 N’è vansà-ne ün tochetin, j’à fait fè so cutelin.
18 Cun na gûcia da cüzi, j’à fait fè so bel füzi;
19 N’è vansà-ne ün tochetin, j’à fait ’n bel temperin.
(Bene-Vagienna, Mondovi. Cantata da Domenica Sampò. Trasmessa da Pietro Fenoglio)
C
1 - Sun pià-me d’ün marì grand e gross cum’ el dil.
2 - Tüti j’áutri van a siè, s’a l’è ’l me na völ dco andè.
3 - Tüti j’áutri turno a cà, s’a l’è ’1 me ch’a turna pa.
4 - Sun andà, i ’1 l’ai trovè sut la testa d’ün bulè.
5 - L’ai bütà-lo ant ël faudal, a smiava ün rat bagnà.
6 - L’ai bütà-lo a cant al fö, sautava cum’ün craviõ.
7 - L’ái dà-je ün toc de pan, s’è lassà-ss-lo piè dai can.
8 - L’ai dà-je ün toc de formag, l’è lassà-ss-lo piè dal gat.
9 - L’ai cumprà mes ras d’scarlata, j’ái fà-je braje e cruvata,
10 - N’è vansà ancur ün tochet, i n’ai fà-je d’ün corpet.
11 - I l’ái pià na gröja d’ nus, i l’ái fà-ne ’l so stansun,
12 - I l’ái pià üna linsola, i l’ái fáit sua guardaroba.
(Collina di Torino. Dettata da una contadina)
D
1 - Trentatrè dì j’ò travajà, ün sold e ’n quart e m’ sun vansà.
2 - Sun cumprà-me d’ün omin grand e gross ’me ’l dì marmlin.
3 - J’ò cumprà ün brass de frizela, j’ò fáit fè braje e gonela;
4 - N’è avansà ancura ün tochin, j’ò fáit fè so camizin.
(Moncalvo, Casale Monferrato. Trasmessa da E. Cassone)
E
(Ritornello: üm üm tolarìlarena la la)
1 - Sun stà set agn a padrun, sun vansà-me trei dozun.
2 - Sun cumprà-me n’omenin grand e gross cme ’l dì mamlin.
3 - J’ö cumprà mes ras d’ scarlata, j’ö fà-je fè brajun e ovata;
4 - L’è vansà-i-ne ’n tochetin, j’ö fà-je fè ’l so corpetin.
5 - J’ö cumprà mes ras de lin, j’ö fà-je fè ’l so camizin;
6 - J’è ’nco vansà-i-ne ’n tochetin, j’ö fà-je fè ’l so crovatin.
7 - Cun na gũcia da cüzì j’ö fà-je fè ’1 so fuzì;
8 - J’è ’nco vansà-i-ne ’n tochetin, j’ö fà-je fè ’l so pistolin.
9 - Cun na gũcia dëspuntà j’ö fà-je fè la sua spà;
10 - J’è vansà-i-ne ’n tochetin, j’ö fà-je fè ’l so cutelin.
11 - Cun na gröja di lümassa j’ö fà-je fè na cà an piassa;
12 - J’è vansà-i-ne ’n tochetin, j’ö fà-je fè so boteghin.
13 - Tüti j’áutri van a siè, ’l me bunomin a völ dco andè.
14 - S’a j’è rivà-je na ramà, ’l me bunomin i l’an lassà.
15 - S’i sun pià-me ’l me rastel, me bunomin sun andà a serchè.
16 - Rastela an sà, rastela an là, sut na föja i ’l l’ö trovà.
17 - S’i sun bütà-m-lo ant ël faudà, me bunomin l’ö portà a cà.
18 - L’ò bütà ’nt ël cantun dël fö, s’arbotava j’öi cum’ün bö.
19 - J’ò dà-je dël pan e du cicin s’è lassà-ss-lo piè dal mignin.
20 - L’ö bütà-lo ’nt ün vai al sul, ’l gal dla vzinha a m’l’à travuz.
21 S’i l’ö ciapà-lo ant ël guzè,s’i l’ö turnà-i-lo a fè sgomiè.
(La Morra, Alba. Trasmessa da Tommaso Borgogno)
F
La seguente canzone forse ricorda Venere e Adone e non ha in ogni caso che una relazione lontana, se pur l’ha, colle lezioni sopra trascritte del Maritino. Ma essendo essa inedita, per quanto io so, e non essendo sprovvista d’una certa originalità e di grazia, è qui inserita, più a titolo di curiosità, che di parallelo.
(Ritornello: La rai la le ra)
1 La dea facea il bucato per il conto del suo amor.
2 E lo volea lavare al pozzettin d’amor;
3 E lo volea asciugare alla spera del sol;
4 E lo volea piegare all’ombra d’un allor.
5 Dal freschettin che c’era la dea s’addormentò.
6 Di lì passò il suo amore, tre volte la chiamò.
7 Svegliandosi la bella tre volte sospirò.
7 - Non sospirar più, o bella, che è morto il tuo amor.
8 Nel rastrellando il fieno la dea lo trovò.
10 Se lo prese in braccio e a casa lo portò.
11 E nel suo bianco letto la dea lo posò.
12 Da capo fino a piedi la dea lo guardò.
13 E trenta sei ferite la dea li trovò.
14 Colle sue dolci lagrime la dea lo lavò.
15 Colle sue bionde trecce la dea lo asciugò.
16 Trenta campane a morto la dea fece sonar.
17 Trenta sei torce a vento la dea fa comandar.
18 Trenta sei cappuccini la dea fece venir.
19 Trenta sei messe grandi la dea fece dir,
In onor del suo amor.
(Montagne di Lucca. Da una cameriera)
Testo trascritto da altra fonte:
Sôn cômprame ün omnetin
grand e gross 'me 'l di marmiin
tùti j'autri van afnè
me omnetin a veul d'co 'nde
tùti j'autri veno a cà,
e me omnet a na ven pa
tulalilari tulalirà,
me omnet l'è resta là.
Con 'na greuja 'd'na ninsola
faje fè sòe scarpe 'd sola
n'è vansaine un tòchetin
faje fè so stivalin
j'è vansaine un tóchetin,
faje fè so beij scarpin.
tulalilari tulalirà,
me omnet l'è bin caóssà.
Con 'na gùja despuntà,
faje fè sòa bela spà
n'è vansaine 'n tóchetin,
faje fè so stiletin
quand l'è stait si bin rangià.
quand l'è stait si bin rangià
tulalilari tulalirà
le fùrmje a m' l'an mangià.